18 Sep, 2009

Zbunjena levica

Autor reverb 12:21 | Permalink Permalink | Comments Komentari (4) | Trackback Trekbekovi (0) | Generalna

U poslednje vreme su u medijima, pretežno pisanim, mogao pronaći izraz "gej-levičari". Ovakva čudna fraza (pošto izgleda postoje i "gej-desničari") privlači pažnju i deo je jednog većeg problema, a to je problem određivanja levice i kriterijuma prema kome se partije pozicioniraju. Međutim, ovo pitanje je isuviše veliko da bi mu bilo mesto ovde, iako bi pomoglo razjašnjenju čitave stvari. U današnjoj dezorijentisanosti političke svesti, nije ni čudo što nije lako odrediti mesto svima i odrediti puno, pravo i ograničeno značenje izrazâ "levica" i "desnica". Ipak, treba se pozabaviti onim što je ovde bila prvobitna namera, a to je - postoje li gej-levičari i, ako postoje, da li njihovo opredeljenje po ovom pitanju zaisti proističe iz njihove ideologije?

Pre svega, pod levicom ovde podrazumevam istinsku levicu, onu čiji je osnovni cilj borba protiv eksploatacije i ugnjetavanja, ali konačni zahtev obaranje kapitalističkog sistema kao onog koji održava postojeću nejednakost među ljudima i njihovu međusobnu borbu. Partije kao što su LDP i ostale liberalne stranke tog tipa nikako nisu levica, jer svojim ekonomskim programom jasno pokazuju da priželjkuju vlast čoveka nad čovekom. Pošto se ne mogu svrstati ni u desnicu zbog nekih drugih stvari, saznajemo da je podela na levicu i desnicu uopšte besmislena i nametnuta od nekih (ne)vidljivih autoriteta. Dakle, vraćamo se iskonskim levičarskim strujama - marksizmu i anarhizmu (socijal-demokratiju takođe treba odbaciti kao šarenu lažu). U poslednje vreme, primetno je da mnoge organizacije jednog ovih opredeljenja u svoju ideologiju, uz borbu protiv kapitalizma, uključuju i borbu za gej prava. Po njima, borba za ova prava nužno proističe iz borbe protiv kapitalizma, pošto i na ovaj način "kapitalizam deli radničku klasu - postavljajući... heteroseksualce protiv homoseksualaca." (magazin Solidarnost, br.1, maj 2008). Drugi navod glasi: "našu borbu čini borba protiv... diskriminacije na osnovu... seksualnog opredeljenja." (Programska deklaracija Anarho-sindikalističke inicijative) Ovo su dve najreprezentativnije izjave koje verno oslikavaju stavove svih ostalih partija ovog tipa po pitanju seksualne (ne polne - treba praviti razliku) diskriminacije. Time je odgovoreno na naše pitanje "Postoje li gej-levičari?". Izgleda da postoje; ali naše drugo pitanje i dalje ostaje bez odgovora. Dakle, da svedemo - kapitalizam sprečava ujedinjenje radničke klase deleći je na nacije, rase, veroispovesti i seksualno opredeljenje. Otkud sad ova poslednja kategorija među ovako istinski velikim razlikama, u ime kojih ljudi vodi ratove i za njih ginu? Da li kapitalizam zaista deli radničku klasu putem seksualnog opredeljenja? Iskustvo nam govori drugačije.

Ako pogledamo aktuelnu situaciju po pitanju prava homoseksualaca, videćemo da su oni svoja prava u mnogim zemljama ostvarili uprkos kapitalizmu, pa čak i uz agitaciju i podršku kapitalističkih zemalja; u pojedinim američkim državama (Masačusets, Njujork, Mejn, Vermont i dr.) su dozvoljeni gej-brakovi; u Kanadi i Meksiku takođe; u mnogim evropskim zemljama su odavno praksa. Sve gore navedene zemlje su kapitalističke (Amerika je tvrđava kapitalizma) - stoga, ne postoji veza između ove dve pojave. Što se tiče konkretno gej parade u Srbiji, na primer, ona ima podršku zapadnih zemalja i njihovih institucija, posebno Evropske Unije i njenih institucija. Samo lud ili slep može reći da EU nije kapitalistički sistem, uprkos tome što se mnoge struje trude da je označe kao "kapitalizam sa ljudskim licem". Ona svakako nije predstavnica "turbo-kapitalizma" kakav imamo u Americi, ali nije ni ekonomska cvećka. Ako evropske i razne svetske institucije agituju za uspostavljanje tržišne ekonomije, "slobodno tržište" i radikalnu privatizaciju - jasno je o čemu se radi. Posle svega ovoga, jasno je da kapitalizam nema veze sa pravima homoseksualaca, niti da njegove manifestacije u bilo kom obliku vode bitku protiv ovih prava. Otkud onda tolika koncentracija levice na njihova prava, odakle to da je ona više posvećena ovoj stvari nego sve većoj šumi omršavelih ruku koje traže hleb, slobodu i pravdu, odakle to da je izgubila svoj prvobitni cilj i izdala radničku klasu, ostavljajući je na milost i nemilost proždrljivoj zveri zakona ponude i potražnje? 

Posle razotkrivanja ove izdaje ugnjetenog naroda, levica će morati ili da prizna da je skrenula sa puta i da se bavi nametnutim pitanjima, ili će priznati da nema snage, hrabrosti i volje da se bori za ono što joj njena priroda zahteva, a to je radnička klasa; da putem ovog elementa u svojoj ideologiji pokušava da privuče borce za homoseksualna prava u svoje redove iz očajne potrebe za ljudstvom. Svaki od ovih odgovora je jednako poražavajući za snage levice; svaki, ukoliko je istinit, pokazuje dubinsku nemoć i odbacivanje (svesno ili ne) svoje istorijske misije. Svaki od ovih odgovora prikazuje takođe dezorijentisanost i političku maglu u glavama levičara, maglu koju nisu oni sami stvorili već im je nametnuta od strane drugih činilaca. 

Ovde je nebitno da li se treba boriti za njihova prava; levica, svakako, kao humanističko opredeljenje okrenuto izgradnji zdravog društva treba da se zalaže za nenasilje homoseksualcima, psihičkog kao i fizičkog, ali da ona postaje njihova predvodnica dok gladni radnici čekaju sa druge strane, dok deca ne mogu da se školuju, dok radnici zapadaju sve gore stanje širom sveta, a naročito kod nas, dok se studenti bore sa astronomskim ciframa studija - to je besmisleno. Biće da je svaki od odgovora istinit - da, ona je skrenula sa puta i bavi se nametnutim pitanjima, nema snage i volje da se bori za radničku klasu i pokušava da privuče što više ljudi u svoje redove boreći se za homoseksualce više nego oni sami.

Zato neka se okane nametnutih, tuđih ciljeva, neka prestane da zavarava samu sebe dovodeći u vezu kapitalizam sa pravima homoseksualaca, i neka se okrene konačno onom čije interese zastupa - običnom čoveku.

Dok Srbija štrajkuje i gladuje, levičari idu na gej-paradu.

 

Komentari

Homoseksualizam je uglavnom vezan za kapitalizam i desnicu.
Tamo je on priznat i tamo se mogu sklapati cak i nastrani brakovi.

Homici mogu usvajati i odgajati decu!? (Sreca da ne mogu i radjati)

U socijalizmu je to bilo vrlo diskretno i - retko.

Rekao bih da je i to jedan od dokaza da je socijalizam ipak bio zdraviji sistem.

Autor rene 18 Sep 2009, 14:38

Pa ne mogu da usvajaju i odgajaju decu u zemljama gde je brak priznat, tu još uvek imaju problema.
Poenta teksta je da se današnji levičari bave nekim problemima nebitnim za običnog čoveka koji živi u bedi.
A to da li je homoseksualizam ovakav ili onakav, ostavljam nekom drugom da raspravi i za neku drugu priliku.

Autor reverb 18 Sep 2009, 14:42

Očekuje se da će ministar Dačić garantovati mir u prestonici dok ljubitelji opštenja s kozama i drugim zverima budu šetali iskazujući ponos na svoje seksualno opredeljenje i ukazujući na probleme sa kojima se susreću u društvu.

Autor rene 18 Sep 2009, 14:47

Леви Вук

Autor раџаман 19 Sep 2009, 11:05
Dodaj komentar
Dodaj komentar





Zapamti me